Jasmine Zamora

*
???????????
DOWNLOAD # STREAM

???????????

Kakha Gogidze, Bachi Valishvili / Release Date - 2019 / 5060 vote / &ref(https://m.media-amazon.com/images/M/MV5BMDJhYzE2MTUtYzBhZC00ZWRhLTkwNDctN2YxNGU3NzM2ZTE4XkEyXkFqcGdeQXVyNDU0NjMyNTQ@._V1_UX182_CR0,0,182,268_AL_.jpg) / Sweden / Average Rating - 8,5 of 10 stars.
Maybe no woman was nominated for best director, but she has just proven women can be hilariously funny and witty! Awesome. 2:27 It's been confirmed that every young guy in the 70's fell in love with Agnetha at this point in the video. Movie and then we danced. Um dia espero encontrar um homem assim!?. And then we danced movie full. The song is Johnny Boy by kite if anyone is looking. Sve fotografije Nathan Bajar. Načina da ožalimo Princa, muzičku superzvezdu koju je nemoguće imitirati i najebozovnijeg macana koji je nastupao u bezguznom žutom bodiju od čipke, ima bezbroj. Samo par sati nakon njegove neočekivane smrti u 57. godini, internet je bio preplavljen početnim šokom i tugom, dirljvim sećanjima i odavanjima počasti, preduhovitim anegdotama, arhivskim video snimcima (njegov nastup iz 1983 sa Džejmsom Braunom i Majklom Džeksonom je posebno zanosan) i svim mogućim maratonima muzike, od bloka MTV muzičkih spotova do a devetosatne plejliste na državnom radiju Minesote. Čak je i Barak Obama izdao zvanično saopštenje: "Ničiji duh nije bio jači, smeliji i kreativniji. " U Bruklinu, Spajk Li je mislio da je najidealniji način da se ožali legenda organizovanje "Volimo te, Princ" zabave u kraju u slavu Ljubičastog Čoveka, njegovog života i muzike. Više od 1, 000 Njujorčana, među njima i ja, okupili smo se u Lijevom Fort Grin ofisu, gde su zabavu snimale horde fotografa, reportera i snimatelja. "Pokazaćemo svetu koliko Bruklin voli Princa", prodrao se u jednom trenutku Li, iako niko u to nije sumnjao. Čak sam uhvatio i dvoje policajaca - crnu ženu i belog muškarca kako klimaju glavom uz Moris Dej i večno zaraznu " Jungle Love. " Spajk Li Elba Rosado, 53-godišnja socijalna radnica, zaplesala je u ljubičastoj jakni oivičenoj srebrom, kao podsećanje na Princa i njegov nezaboravni izgled u Purple Rain. "Žrtvovala sam moj ljubičasti sako zbog njega", rekla mi je, pokazujući na svog 23-godišnjeg sina Džordana Galana, kuvara. Galan je želeo da se maskira u Princa prethodne Noći veštica, ali nije mogao da pronađe odgovarajuću garderobu, pa mu je Rosado pomogla, pozajmivši mu svoj sako i sama ušivši srebrne nitne. "Muzika okuplja moju porodicu", rekao je Halan. "Ali mene i moju mamu, Princ posebno. Razgovarali smo bez prestanka o njegovoj garderobi, koja je izgledala sve bolje. " Njegova ljubav prema Princu je svima bila toliko poznata da su "danas, kad su čuli šta se desilo, svi počeli da mi šalju poruke, kao da sam izgubio nekog najbližeg. " Nisu samo Princova muzika i nezaboravan modni ukus inspirisali obožavaoce, već i njegova zavodnička harizma i seksualni magnetizam, ubitačan način na koji je pravio muziku o stvarima koje se drugi nisu usuđivali da pomenu, izvedenu istovremeno fanki i veselo, koliko i transgresivno i beskompromisno. Mogao je da bude i izuzetno političan, takođe. Teme poput osnaživanja i jednakosti nisu postajale samo neverovatno slušljive i ulazile u mozak, već su bile i zabavne. Dok sam radio kao didžej, Princ je uvek bio moje ne tako tajno oružje kad god bi se podijum ispraznio i ljudi smorili. Pesme poput Do It All Night ili I Wanna Be Your Lover ili D. M. S. R. (ili bilo koja od njegovih pesama) nikad nisu promašile. "On je imao toliko slojeva ljudske seksualnosti", rekla mi je Natija Simon, 37-godišnja glumica i službenica gradskih vlasti Njujorka, koja je za ovu priliku upotrebila ljubičasti karmin. "Govorila sam da ću roditi svu moju decu zbog Princa. Kad pustim Darling Nikki, Scandalous, Adore', odmah se uskače u krevet. " Upravo tada su se začuli početni taktovi Purple Rain. "Vreme je za suze, " rekla mi je Simon, dok je, kao i svi oko nje, počela da se njiše u ritmu muzike. Neverovatno je dirljivo bilo posmatrati toliko ljudi različitih godina, roda, etničkog porekla i seksualne orijentacije, okupljenih da obeleže ono što zovemo život. Tokom falseto krika u Purple Rain, didžej je zaustavio muziku, a mnogi su podigli osvetljene telefone, kao što je Li predložio, i otpevali pesmu do kraja u stotinama glasova. Natija Simon Dok su pevali, Majk Braun, 42-godišnji dobrovoljac mirovne patrole u ovom kraju, pozvao je publiku da zadrži osećaj zajednice u svakodnevnom životu. "Pozdravite sutra svoje susede! Kažite dobar dan ljudima na stanici. " "Ovo je tužna prilika, naravno, ali ima nečeg dobrog", kasnije mi je rekao. "Dobra muzika je univerzalna. Muzika spaja ljude, donosi život, teši nas sve. " Pogledajte još fotografija: Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu.
AND THEN WE DANCED! ???. Anyone should be this lucky, ?still waiting 4 my last dance. Rebel Wilson is everything a*y s*humer wanted to be. Vreme je slava, a sutra je jedna od najvećih slava kod Srba - Aranđelovdan, kojeg u narodu još znaju da zovu "živi svetac", što je potpuno pogrešno. Jedna od nedoumica jeste da li domaćica treba da pravi žito na taj?dan, iako se zna da ne postoji živi svetac i da slavu čine kolač, vino, sveća i žito. Slava je pre svega duhovni događaj, a ne prilika da se napijem?s prijateljima. Jedna mlada devojka, koja se tek udala, podelila je svoju priču o?slavi u novoj porodici. Ispovest prenosimo u celosti: "Ne potičem ni ja iz neke porodice gde se vera mnogo isticala, pogotovo što su mi dede bile?teške komunjare, ali iz veronauke sam naučila šta je osnova slave i šta treba da imamo na stolu - kolač, sveća, vino i žito, kao i da mora da bude posna ako pada u posne dane - sreda i petak.?Međutim, kada sam se udala, muž je slavio Aranđelovdan, 21. novembar, i jedva sam dočekala da i ja učestvujem u spremanju. Naravno, svekrva mi je davala samo neke fizički teške poslove, a ona je odlučila da je njeno da napravi kolač. Pošto nije spominjala žito, ja sam sama zaključila da je to moj posao. foto: Kurir Šok je nastao kada me je suprug povukao na stranu i rekao da žito ne smem da spremam, da oni nemaju?žito jer je Aranđelovdan "živi svetac". Nisam verovala šta čujem!!! Nema žita?! Ne smem ni da spomenem?! Bila je to prva godina braka, pa sam, nesnađena u svemu, ćutala. Sledeće godine isto! Ne sme niko da spomene žito! "Nisi, mala, došla u ovu kuću da nam menjaš običaje i uvodiš neke svoje", odbrusila mi je svekrva kada sam treću godinu odlučila da napravim žito. Osećala sam se bedno, ali i odlučno. Kovala sam plan, priznajem da to nije hriščanski, ali kako da ljude ubedim da ne valja kako to rade i da ne ispadnem od onih snajki koje menjaju njihove sinove. Pribegla sam lukavstvu, pozvali smo sveštenika u kuću da nam svetu vodicu?(i to im je prvi put da im je sveštenik ušao u kuću). Kad je završio a ja služila kafu, pripitah ga, onako naivno, da mi kaže da li treba da spremimo žito za slavu. "Bože mi pomozi, moje dete! Žito se mora spremiti", reče iznenađeno, uze neku svoju knjigu, otvori je, i pročita naglas šta čini slavu. Svekrva ćuti, svekar ćuti, a moj suprug onako izokola ga pita, pa niko od njihovih?ne pravi, pa nismo ni mi. "U crkvu kad dođeš da doneseš, kolać, vino, sveću i žito", reče nam sveštenik, mi mu se zahvalismo i on ode. Bože mili, kakvo je čudo onda na mene se svalilo. Skočiše svi da viču, galame, da mi prete... "Nismo nikad žito i nećemo nikad žito! Ti nekome drugom drži lekcije", ma bilo je tu i težih reči, ali sam se samo povukla, uzela jednogodišnjeg sina u naručje i sa njim u sobu se zatvorila. Džaba moje molbe suprugu da bar šačicu žita napravim, samo za crkvu. Nije bilo šanse. Dođe Aranđelovdan, spremismo kolač, sveću i vino, sredih ja sina svečano i poslah sa ocem. Brzo se vratiše, ili se meni samo tako učinilo jer sam bila u poslu. Suprug ćuti, namrgođen na slavi... Gledam ga i preispitujem se da ga opet nisam nečim uvredila, a znam da nisam, sigurna sam da nisam. Ispratismo goste, kad svekrva vrisnu, uletih kod njih u sobu, a svekar žut, ne može da diše.?Zovemo?hitnu, odvedoše ga, kažu moždani. Udara se svekrva u prsa, kuka, teško joj. Muž ćuti, guta knedle, uzdiše. Posle dva dana, još jedan šok. Sinčić iz čista mira, uvek je bio zdravo i veselo dete, dobio je visoku temperaturu, od kašlja nije mogao da dođe do vazduha. Brzo kod lekara, kad ono bronhitis, posle dva dana hitno u bolnicu, upalu pluća. Najstariji naš član u bolnici na jednom kraju grada, na drugom najmlađi član (a?još ga dodam da nose?isto ime). Očajna, dok sedim pored deteta u bolnici, dođe suprug uplakan. "Mi smo krivi, od sad ćemo žito spremati", prošaputao je da sam jedva čula. Morao mi je ponoviti i objasniti da je sveštenik rekao da će mu preseći kolač i očitati slavu iako nema žiti jer je došao sa sinom, ali da to nije dobro što radimo. Pretrnula sam. Godinu dana skoro trajala je naša agonija sa sinom. Za to vreme je imao bar sedam bronhitisa, dva puta još upalu pluća, a niko nije znao zašto se to dešava. Sledeću slavu provedosmo u ambulanti na inhalaciji, ali smo napravili žito. Nije se suprug obazirao na to što mu se majka bunila. Svekar?već tad nije bio svoj više, bolest je uzela svoj danak i samo je bio među nama fizički. Odnese suprug u crkvu kolač, sveću, vino i žito. Proslavismo onako kako to pravoslavlje nalaže, pokaja se moj muž što je drvlje i kamenje na mene, što nije poslušao sveštenika. Evo već tri godine spremamo slavu onako kako je po pravoslavnim običajiima, a ne po "snajinim". Sin je potpuno ozdravio i sad je veseo i zdrav dečak, ali nikada neću zaboraviti noći kada sam slušala kako "škripi", teško diše, nekad i na sekunde mi se učini da ne diše. Ne znam da li je ovo bogohuljenje, ali nama je bila opomena. Daće Bog biće sve dobro". Žito je simbol večnog života i vaskrsenja, jer posejana zrna pšenice donose novi život, zbog čega sveštenik osvećuje slavsko žito. Velika je zabluda da na dan Svetog Aranđela ne treba pripremati žito (koljivo), jer je on živi svetac. U Hristu su svi živi, što je i suština naše vere. foto: Printscreen Kurir POGLEDAJTE BONUS VIDEO:.

Mnogo puta se sjetim svog pokojnog susjeda Marijana Pušeljića koga smo svi zvali Komšija. Običan, reklo bi se mali čovjek, ali čovjek koji se pamti po dobru. Komšija je bio nenametljiv čovjek, bez velikih ambicija, tih i vrijedan i živio je u svom malom svijetu i okruženju. Nosio je svoje životno breme ne tražići bilo čiju pomoć i uživao je u svojim sitnim zadovoljstvima ne dugujući nikome ništa. Nije imao ni velikih prijatelja niti neprijatelja, imao je samo svoju obitelj, svoju utvrdu, koja je bila čitav njegov svijet i čvrsti oslonac u životu. Bio je skromnog obrazovanja, ali je zato bio poštenjačina kao da je iz te oblasti izučio sve škole. Nikada za sebe nije tražio ništa što mu ne pripada. Često je surađivao s mojim ocem, tako da sam i ja s njim zajedno radio neke poslove na njivama i oko kuće, a to je bila prilika i da pričamo o raznim temama. Istina, te teme su bile obične, nekada tužne, nekada šaljive, ali razgovor je uvijek bio iskren. Tako bi Komšija, dok smo kupili šljive za rakiju, primijetio kako ja, sa svojim stopalima broj 46, nisam za taj posao jer pogazim mnogo šljiva. To bi ispričao svakome ko bi dolazio i svi bi se nasmijali ? tako je unosio vedrinu u posao. Onda mi je pričao kako mu je bilo u vojsci i zašto je prestao jesti konzerve, pitajući mene jesam li ja ikada u konzervi našao “kobileću sisu, kobileću sisu? ”, ponovio bi, po običaju ključne riječi. Jer, on je našao i zbog toga su mu se konzerve ogadile toliko da mu je i danas nezamislivo jesti bilo koju hranu iz konzervi. A jednog dana su se Komšija i moj otac vratili iz Šamca, koji je šest kilometara udaljen od našeg sela i kamo se tada išlo pješke. Došli su raspoloženi, a Komšija je pričao: “Evo, došli smo živi, a voz priš’o priko nas! ” Ljudi su ga gledali s nepovjerenjem, čudili se šta to lupeta, a neki su priupitali šta mu to znači, kave gluposti priča, jer kako će čovjek ostati živ ako ga grdosija od vlaka pregazi. Ali Komšija je bio uporan, a moj otac se samo osmjehivao. Onda su pitali i mog oca: “Daj ti, Ilija, reci šta ovaj priča, ti si ozbiljan čovjek? ” Otac je samo zagonetno rekao: “To što ste čuli od Komšije, to vam je živa istina! Voz je priš’o priko nas, a mi smo ostali živi i neoštećeni! ”. Tek sad ljudima ništa nije bilo jasno. Komšija kaže glupost, mada nije imao običaj nikada lagati niti tako lupetati, ali nekako i mogu toliko progutati. Ali sad i Ilija ? e, to je već previše! Ništa im nije bilo jasno. Znali su da je nemoguće ostati živ ako te vlak zgazi, a nešto im je govorilo i da ova dvojica ne lažu. Smo nikako nisu mogli odgonetnuti šta se iza priče krije, koja je prava istina? Tako su ih Komšija i moj otac držali u neizvjesnosti pola dana, a onda otkrili “tajnu”. Da, istina je što su rekli, vlak je zaista prešao preko njih, a oni su ostali nepovrijeđeni. Bilo je to tako što su oni prolazili ispod mosta u trenutku dok je iznad njihovih glava tutnjao teretni vlak. “A, tako! ”, odahnuli su prisutni i nasmijali se, a onda je još neko vrijeme trajala priča o tome. Volio je Komšija i rakiju potegnuti, ali ne previše, nikada se nije opijao da pravi gluposti, nego tek da se malo opusti. A onda bi volio i zapjevati ako je imao s kim. Na repertoaru je obavezno bila njegova omiljena pjesma: “Urodile jabuke petrovke u njedara od moje djevojke”, a onda i ostale koje su dolazile na red. Uglavnom, znalo se ? čim dođe do “jabuka petrovki”, Komšija je zreo za dalje veselje. Često je s njim pjevao njegov badžo Ivara koji mu je u pjesmama pravio smicalice. Komšiji je bilo teško izgovoriti neke riječi koje su duže i zapetljanije, pogotovu kad već malo popije, a Ivara je namjerno tražio baš takve. Tako kad su pjevali: “Kose moje ne brenuje brena, već je tako prirodno stvorena”, Komšija je završavao s “već je tako stvorio Bog, stvorio Bog”, na šta bi se svi prisutni smijali. Uglavnom, tako je bilo s Komšijom, nikada teških tema niti teških riječi. Bio je Komšija svima, nisam siguran, ali mislim upravo zato što su se on i moj otac tako oslovljavali pa su i drugi to prihvatili. Njegov sin Anto i ja smo nastavili tradiciju ? i mi se tako oslovljavamo. A stari Komšija neka počiva u miru, svojim poštenjem, radom i dobrotom to je i zaslužio.
Greetings to Sakartvelo from land of fire- Azerbaijan ?? ??. And then we danced full movie youtube. Full Movie And Then We dancefloor. It is total abuse of human rights, cultural an religious beliefs of Georgian people. I strongly not recommend this "movie. These two boys are so adorable, I haven't seen the full movie yet but I've loved some scenes. It would be great to watch more videos of this incredible work. ??. Like.? Welcome to my chanel. Enema paradiso now - hollywood -florida. Who came here after David Dobriks vlog. And then we danced full movie yandex. Grace and Daniel?. Is this a series or movie? Damn it turn me on.
Full Movie And Then We dance company. Full Movie And Then We dance floor. Full movie and then we danced away. Full Movie And Then We. Full Movie And Then We dance dance. And then we danced full movie free. Full Movie And Then We dance studio. And then we danced full movie watch. I was fortunate to have had the opportunity to see this at the 2019 Chicago International Film Festival and I'm looking forward to seeing it again. The performances and choreography by the lead actors are excellent and I found the film to be very moving; I can only hope it gets a wider release and finds the audience it so badly deserves. Not only does the film illustrate how rigid gender expectations are in traditional Georgian dancing, it also has the courage to turn against those expectations in an amazing finale. Highly recommended.
Okay goood But the question is Is the movie gonna end well, or not. Full movie and then we danced video. Stupid movie, unnatural and inappropriate story. This movie is trial to deface culture of real Georgian dance and songs. Georgian dance have always been for real males, not for gays. It's elements are from real martial arts and history, and will always be. And then we danced?. Full Movie And Then We dance life. “Nije to bila ljubav na prvi pogled. Bilo je puno iskrica, a onda smo se tek stvarno upoznali i jednostavno se zaljubili. Danas smo nerazdvojni”, otkriva nam jedan od bračnih parova bez imalo uljepšavanja. Naime, pronašli smo nekoliko parova koji između sebe imaju ozbiljan broj bračnih godina i zamolili ih da nam pričaju o ljubavi i partnerstvu. Nekako nam se nije činilo da postoji itko kvalificiraniji od njih. Ne skrivaju da je ponekad bilo trzavica, pa i iznimno teških situacija, ali ističu kako su uvijek bili jedno drugome ona osoba na koju se mogu osloniti. I koliko god smo svjesni da su se vremena promijenila, a s njima i brakovi, možda nam upravo ovih desetero ljudi otkrije što činimo krivo i koje stare vrijednosti vrijedi možda još jednom razmotriti. Evo što je pet potpuno različitih parova naučilo Telegram o ljubavi. Đurđa (60) i Mile Vranešić (64), u braku 38 godina: ‘Prvo smo jedno drugome upoznali narav, tek onda smo se vjenčali’ (povucite crveni krug na fotografiji kako biste vidjeli Vranešiće nekad i danas) Đurđa i Mile Vranešić zajedno su od 1972. godine. Bili su u vezi pet godina, a onda su se vjenčali. Potom se gospodin Mile zaredio za grkokatoličkog svećenika. “Svadba je bila vrlo romantična. No na taj korak smo se odlučili tek kad smo upoznali narav jedno drugoga. Kako je i Đurđina obitelj svećenićka, ona je vrlo dobro znala kakav je život sa svećenikom”, pričaju Vranešići te dodaju kad su i kako odlučili da žele provesti život zajedno. “Vjera je temelj svega i ona je naš duhovni život. Mi smo svašta prošli, ali uvijek smo se voljeli i cijenili. Do osamostaljenja Hrvatske, moj suprug nije primao plaću kao svećenik, ja sam dugo bila hraniteljica obitelji. Ništa nam nije bilo teško i ništa ne može biti teško kad se dvoje ljudi voli. Za dug i sretan odnos bitna je duhovna dimenzija, tolerancija i puno razgovora. Dijalog je vrlo bitan. No, moram poručiti mladima, ne treba se bojati obitelji i stvaranja djece. Kad se dvoje ljudi voli i poštuje, sve se može riješiti”, kaže gospođa Đurđa. “Mi vam živimo kao prava žumberačka obitelj. Kad smo se vjenčavali, onda smo si izgovorili bračne zavjete kako su to činili i brojni Žumberčani prije nas. Žena se zavjetuje na ljubav, vjernost, bračno poštenje i poslušnost, što je zapravo uvažavanje supruga, a muškarac se zavjetuje na bračno poštenje, ljubav i vjernost”, objašnjava svećenik Mile te dodaje kako su im ti zavjeti pomogli da prođu brojne životne situacije koje su prolazili kao i mnoge obitelji. Irena (64) i Tomo Mraz (69), u braku 33 godine: ‘Još uvijek izmjenjujemo nježnosti i poljupce. Obavezno! ’ (povucite crveni krug na fotografiji kako biste vidjeli Mrazove nekad i danas) “Oboma nam je ovo drugi brak. Mogli bismo reći da nas je sudbina spojila, ali to nije bila ljubav na prvi pogled. Danas smo nerazdvojni. Danas ne bismo mogli zamisliti da živimo jedno bez drugoga. Poštujemo se, izmjenjujemo poljupce i nježnosti, obavezno šetamo zajedno”, pričaju Irena i Tomo Mraz. “Mi čak i kad se svađamo, to radimo zbog gluposti. Recimo, ja nju želim odvesti na tečaj slikanja, a ona hoće sve te stvari nositi sama pa ići na bus. Tako se i ona brine za mene. Ponekad, ako se zadržim malo dulje na placu, ona uvijek zove da vidi je li sve dobro”, priča kroz smijeh gospodin Tomo. “Važno je da ljudi malim stvarima pokazuju kako im je stalo jedno do drugoga i da ne prestanu pričati. Ne smiju se otuđiti jedno od drugog. Najbitnije je razumijevanje, ljubav i privrženost. Mi podržavamo jedno drugo u svemu što činimo”, otkrivaju svoj recept Mrazovi. Međusobno se usrećuju sitnicama svakog dana. “Ja sam jako sretan što ona slika dok je u mirovini, volim je vidjeti kako radi nešto što voli”, kaže ponosno gospodin Tomo. “On često kuha, baš jako voli kuhati, a kad napravi nešto u čemu uživamo, onda bude jako sretan. Ja jednostavno osjećam da imam nekoga tko me čuva i on osjeća istu stvar. Već 33 godine! ”, kaže gospođa Irena te napominje da uvijek imaju potrebu jedno drugome iskazati pažnju. To ih podsjeća zašto se vole. Alojz (74) i Ružica Tuček (74), u braku 51 godinu: ‘Čak i kad se ja durim, on mene poljubi i zaželi mi laku noć’ (povucite crveni krug na fotografiji kako biste vidjeli Tučekove nekad i danas) “Imamo 74 godine, vršnjaci smo, zajedno smo 51 godinu. Upoznali smo se u jednom restoranu, odnosno samoposluzi u kojoj su se nekad hranili studenti i podstanari. Tu smo se upoznali silom prilika, oboje smo bili podstanari. Nekad vam nije bilo noćnih klubova i kafića, najveći domet su bili plesnjaci po privatnim kućama kod bogatijih kolega i kolegica. Tamo su se sastajali mladi i pravili žureve. A mi koji to nismo imali, mi smo se sastajali na svirci i u takvim samoposlugama”, opisuju Tučekovi kako su se upoznali prije više od 50 godina. “Mi nikad nismo išli na plesnjake. To vam je jako čudna stvar. Ja jako volim plesati i znala sam plesati, ali moj suprug uopće ne zna. On je stalno hodao po sportskim natjecanjima umjesto po plesnjacima tako da, što se plesnih koraka tiče, mi imamo samo četiri koraka koja smo plesali na dan svog vjenčanja”, priča Ružica Tuček te nastavlja: “A ja sam nekad govorila: ‘Moj muž! Ma kakvi, moj muž mora znati plesati kao Damir Novak! ’, a onda sam se udala za onog koji uopće ne zna plesati, to vam je sudbina! ” Kad pričaju o braku, kažu: “Nema recepta, ali možemo vam reći kakav je naš brak ? sastavljen je od puno ljubavi, tolerancije, opraštanja i pomaganja. Kad znaš da je netko uvijek iza tebe, stvori se jedna kompaktna masa koja vas drži skupa. U naših pedeset godina bilo je i loših i boljih situacija. Bilo je onih kad smo mislili da nema izlaza, ali nas je zajedništvo održalo. I znali smo da ćemo to zajedno izgurati. ” Puno se otada promijenilo, prošlo je više od pedeset godina, ali neki sitni rituali kojima si iskazuju ljubav nisu. “Vi to sad nećete vjerovati, ali u ovih 51 godinu braka niti jedna večer nije prošla da on meni nije poželio laku noć, poljubio me i pitao što ćemo sutra raditi. Čak i kad se ja durim on mene poljubi i zaželi mi laku noć, makar ja i ne odgovaram”, kaže Ružica Tuček te dodaje: “Pa sad ljudi misle da mi poslije 50 godina idemo jedno iza drugog tri metra, a mi smo vam uvijek zajedno, privrženi. Nježnost i pažnja su ostali, velim vam! ” Naposljetku, gospodin Alojz Tuček dodaje: “Morate biti iskreni jedno prema drugome, morate se voljeti, ali ne površno. Mi smo stara garda i mi smo vam jako doslovno shvatili ono ? u dobru i u zlu. Mi vam se volimo. ” Sofija (88) i Ivan Karalić (92), u braku 66 godina: ‘On meni sprema krevet, a ja njemu svako jutro nosim cappuccino’ (povucite crveni krug na fotografiji kako biste vidjeli Karaliće nekad i danas) “Jasno da ljubav nije ista kao prvog dana kad smo se našli u školi. S godinama se sve mijenja i raste pa tako i ona. Ali ljubav je uvijek tu i ona je razlog zbog kojeg smo sve ove godine skupa. Nama su bitne sitnice kojima jedno drugome pokazujemo što si međusobno značimo. I svaki dan je prilika za neku od tih sitnica”, objašnjava bračni par Karalić. “Štogod treba, mi činimo jedno za drugo. Ja njemu odem po lijekove, navečer mu napravim sve što treba ako mu nije dobro i uvijek smo tu jedno za drugo”, priča gospođa Sofija Karalić. Gospodin Ivan svako se jutro drži malog rituala kojim zna da usrećuje svoju dragu: “Obično, čim ustanemo, a kad ona ode iz sobe, ja napravim svoj, a onda i njezin krevet. Moja supruga baš jako voli kad joj ja namjestim krevet’, kaže kroz smijeh gospodin Karalić. To su sitnice kojima ljudi pokazuju jedno drugome da im je još uvijek stalo i da se vole. “Ja volim njemu svako jutro donijeti kavu otkad živimo u domu jer mu to baš paše. Mislim uvijek na to da mu donesem taj capuccino koji on jako voli jer Ivan više ne ide van. A mene veseli i dovoljno mi je i samo kad mi kaže da mu je baš odgovaralo. ” Štefanija (78) i Stjepan Ćutić (81), u braku 56 godina: ‘Tek u teškoj situaciji vidiš možeš li računati na osobu koju voliš. A mi smo ih imali dosta’ (povucite crveni krug na fotografiji kako biste vidjeli Ćutiće nekad i danas) “U braku smo od 1959. godine, u ovih nekoliko desetljeća bilo je svačega. Ono što nas je održalo skupa je ljubav i uvažavanje. Ako nas pitate, to je najbitnije u svakom partnerstvu”, pričaju Ćutići. “Bilo je puno loših situacija koje su nas zapravo još više zbližile. Bilo je bolesti s obj
Stejsi Oven?(29) doživela je pravi šok kada je tokom njenon najlepšeg dana u životu na proslavu uletela druga žena u venčanici i počela da viče "zaustavite venčanje, to je trebalo da budem ja", a potom počela mladoženju da udara buketom po glavi! Mlada je u čudu gledala šta se događa i prvo je pomislili da je reč o ludoj devojci njenog muža, a onda je otkriveno o čemu je zapravo reč. Naime, u pitanju je bila šala koju je mladoj priredila njena kuma, a žena obučena u venčanicu nije bila nikakva bivša devojka njenog muža već profesionalna komičarka. Kuma je otkrila kako je pet meseci spremala ovu šalu kao i da su svi gosti pomislili da je reč o bivšoj mladoženjinoj devojci. - Moj partner je u početku bio prestravljen. Plesali smo naš prvi ples, a svetla su bila slaba i nismo joj videli lice. Pomislila sam da je to jedna od njegovih bivših djevojaka. Ali, tada su se svetla upalila i videla sam joj lice, odmah sam je prepoznala - rekla je Stejsi na kraju, prenosi?Dejli mejl. Pratite nas na društvenim mrežama.
Reporter: jordi lilolu
Resume: ?